Petar Đuza
Prizori Mitske Magline
Kosta Bogdanović,
crteži i skulpture, galerija “Haos”
Pulsirajući
kao istraživač, stvaralac i teoretičar, Kosta Bogdanović je vezao u nerazdvojni
čvor delo kao samosvojan i autentičan
materijalizovani rezime i misaonost kao čistu ideju. Intelektualna zapitanost, esteteska refleksivnost u zamahu i zagledanost, u sučeljavanju
sa materijom i materijalima, u plastičke
probleme skulpture otvarali si mu i širili prostore istraživanja. Stoga se njegova
izložba predstavlja dvojako: kao projekt,
osmišljen i pročišćen koncept; i
kao delo, ono koje se opire tvorcu i samosvojno preinačuje ili pokorava
esencijalnoj ideji autora.
Bogdanović
citira materijal, ili je sa njim polemičkom
dosluhu. Ispituje i istražuje domete saglasja do samih graničnih mogućnosti
modelovanja. U sukobljavanju i pomirenju,
dramske i lirske, smirene i utišane plastike, autor pokreće mase u
vizuelnom polju kao kakve geološke ploče
koje se čas dodiruju i spajaju, urastaju jedna u drugu, čas sudaraju i razvlače
po belini papira. Tehnika prskanja, disperzivno rasprostiranje i kontrola gustine tačkica rastera omeđuju
nerpimetan optički ritam tamih i svetlih površina.
Ni
oštrine ivice, ni grube distorzije, samo lirika i mitska melanholija magline sfumata. Začudna utišanost imaginarnih
predela bez jasnih kontura i obrisa kazuju da crtež bitiše bez dominante, fanfara, glasne i reske crtačke
intervencije.
Prekriven
fludnim velom, lišen oštrih kontura,
takav oblik je bio predmet sveprisutnih provokacija u slikarstvu, za
filmsku kamere, fotografski objektiv. Oko gledaoca odvajkada privlači, kao na
Bogdanovićevim crtežima, oblik zasvođen
skramom magline.
Politika
No comments:
Post a Comment